Slike i užitak za pamćenje!

Plaže Nina jedan su od njegovih zaštitnih znakova i impresivna slika koju pamte svi koji su barem jednom ovdje bili. Nije stoga čudno što ih mnogi ubrajaju među najljepše u Hrvatskoj pa i u svijetu.

Ukupna je dužina ninskih plaža čak 8000 metara. Najdulja i najpoznatija od njih je 3 kilometara duga, pješčana Kraljičina plaža uz koju je vezana i legenda. Suprugu prvog hrvatskog kralja Tomislava, kaže predaja, posebno je privukla njezina ljepota pa je kraljevska obitelj ondje, kad god su službeno dolazili u Nin, posjećivala ovu plažu i u njoj uživala u rijetkim opuštenijim obiteljskim trenucima. Otuda i ime plaže u čijoj ljepoti, zbog iznimno dugog plićaka, uživaju i obitelji sa malom djecom. Zanimljivo je i to da na putu do nje treba prijeći desetak metara dugi plićak, a u njezinoj se blizini nalazi najveći poznati lokalitet ljekovitog blata u Hrvatskoj.

Prema izboru američkog Travel Channela Kraljičina plaža u samom je vrhu najljepših plaža svijeta.

Atraktivne su i druge ninske plaže kao što su Ždrijac, Prodorica, Bilotinjak, kao i Zaton Holiday Resort. Ova posljednja, koja se nalazi u turističkom naselju Zaton Holiday Resort, nosi Plavu zastavu kao međunarodno priznatu oznaku kvalitete i sadržaja. Plaža je okružena zabavnim parkovima za djecu, bazenima i toboganima te nizom ugostiteljskih objekata.

Ninske plaže, zbog plitkog i toplog mora, posebno privlače obitelji s djecom. A vjetrovi u Ninskoj laguni čine ovaj akvatorij idealnim za surfanje i zmajarenje.

Zdravlje iz prirode

Među darovima prirode, kojima ninsko područje obiluje, sigurno je jedan od najvrjednijih ljekovito blato (peloid) koje se nalazi u blizini znamenite duge pješčane Kraljičine plaže. Njegovu su djelotvornost provjerili deseci tisuća ljudi koji, u organizaciji i uz nadzor zdravstvene ustanove iz Zadra, već četiri desetljeća blato koriste za liječenje raznih tegoba kao što su reumatske bolesti, deformacija kralježnice, problemi lokomotornog sustava, ženska neplodnost i razna kožna oboljenja.

Terapija, koja uobičajeno traje od deset do dvadeset dana, podrazumijeva oblaganje blatom, zatim sunčanje na pješčanoj plaži te ispiranje peloida u toplom moru. Provodi se u jutarnjim satima tijekom srpnja i kolovoza. U njoj se ugodno povezuje s korisnim, uz dodatak plivanja i kupanja u plitkom, toplom moru. Djeluje!

Inače, ninsko blato se koristilo još u rimsko doba. O tome svjedoče tegule – okrugle cigle koje su u termama služile za prenošenje toplog zraka, a danas su pohranjene u Muzeju ninskih starina. Ni to nije sve: na tzv. Punti pronađeno je liburnsko božanstvo Venera Anzotika iz 1. stoljeća koja predstavlja božicu plodnosti i rodnosti. Pretpostavka je da su se na tom mjestu nalazile terme u prapovijesnom dobu.

Na blatu kao prirodnom bogatstvu temelje se i planovi za izgradnju modernog rekreacijsko-turističkog centra.

Priča o soli

Priča o bogatstvu, posebnosti i održivom razvoju

Gosti, ali i stručnjaci se slažu: cjelovito područje Nina i okolice jedinstveni je krajobraz rijetkih biljnih i životinjskih vrsta sa 8 NATURA 2000 staništa, 5 endemične, 4 krit. ugrožene, 1 ugrožena i 5 osjetljive biljke. Prostor je to iznimne vrijednosti koji pripada sadašnjim generacijama, kao i onima budućim za koje ih treba očuvati. I to se ovdje stručno i beskompromisno čini.

Osim jedinstvenosti i značajki ovoga područja, postojanje natura staništa treba zahvaliti i održivom razvoju turizma, kao i svijesti domaćina o važnosti prirode i međuzavisnosti biološke raznolikosti i turizma. U Ninskoj laguni formirala su se vrlo rijetka staništa: niske muljevite i pjeskovite obale s močvarnim dijelovima na kojima je osebujna i jedinstvena flora i fauna, zatim pješčane dine s rijetkim biljkama. Struka prepoznaje ekološku vrijednost staništa u Ninu, tako da su biljne zajednice, vezane uz pjeskovite i muljevite obale, strogo zaštićene i uvrštene kao važna staništa u nacionalnu ekološku mrežu. Očuvanje prirode provodi se po kriterijima najveće svjetske koordinirane mreže područja očuvanja prirode NATURA 2000. Sigurno je: ninska prirodna baština iznimna je regionalna i nacionalna atrakcija, ali i vrijednost za svijet.

Najvažnija staništa Nina prema izviješću biologinje prof. Jasenke Topić:
Na širem području Nina nalaze se niske muljevite i pjeskovite obale, stjenovite obale te kamenjarski travnjaci, a to su staništa koja su ugrožena ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi. Stoga se sva ona nalaze u Direktivi o staništima EU te su obuhvaćena mrežom NATURA 2000.

Staništa Nina i okolice:
- Obalne lagune (kod 1150)
- Mediteranske sitine (kod 1410) sa svojstvenim vrstama primorski sit, oštri sit, primorski zvjezdan, klasasta kičica i dr.
- Mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (kod 1420) sa svojstvenim vrstama grmolika caklenjača, primorska pepeljuga, primorski oman i dr.
- Embrionske obalne sipine (kod 2110) sa svojstvenim vrstama bodljikava pirika, glavičasti šilj, obalna i primorska mlječika i dr.
- Stijene i strmci mediteranskih obala obrasli endemičnim vrstama Limonium spp. (kod 1240) na kamenitoj obali sa svojstvenim vrstama rešetkasta mrižica, uskolisni trputac, petrovac i dr.
- Naselja posidonije (kod 1120) nalaze se u plićaku ninskog zaljeva
- Istočnomediteranski suhi travnjaci (kod 62A0) koriste se isključivo kao pašnjaci sa svojstvenim vrstama uskolisna djetelina, hrapava djetelina, primorski kršin, obični sunčac i dr.
- Submediteranski travnjaci sveze Molinio-Hordeion secalini (kod 6540) te endemičnim i rijetkim biljkama.

Endemične, rijetke i ugrožene biljne vrste

U Ninskoj se laguni nalaze mnoge rijetke i endemične biljne vrste. Zanimljiv je to svijet uvjetovan prirodnim karakteristikama, prije svega plićacima s vodom vrlo visoka saliniteta. Impresivnost prilagodbe zakonima preživljavanja možda najbolje ilustrira biljna vrsta caklenjača (Sarcocornia fruticosa), koja raste na muljevitim obalama, na vrlo slanom tlu tako gusto da stvara livade koje zovemo slanušama. Ova je biljka mesnata, ima debelu stabljiku, koja je pravi rezervoar vode, te male listove koji sprječavaju preveliko isparavanje. Njezin stanični sok ima visoku koncentraciju soli, što omogućuje uzimanje vode iz slane podloge (inače bi voda izlazila iz biljke). Velike populacije ove vrste izvor su hrane drugim vrstama, prije svega pticama, kao što su čaplje, ćurlini, gnjurci.

Endemične, rijetke i ugrožene biljne vrste

Močvarni luk, Allium telmatum (endemična)
Livadni procjepak, Chouardia litardierei (endemična i s Aneksa 2 EU direktive)
Dalmatinska bijela svila, Armeria canescens ssp. dalmatica (endemična)
Kožasti smudnjak, Peucedanum coriaceum ssp. pospichali (endemična)
Liburnijski karanfil, Dianthus ferrugineus ssp. liburnicus (endemična)
Glavičasti šilj, Cyperus capitatus (CR)
Bodljikava pirika, Elymus farctus (CR)
Ravenski sladorovac, Saccharum ravennae (CR)
Gomoljasta brula, Triglochin bulbosa ssp. barrelieri (CR)
Veliki obalni šaš, Carex extensa (EN)
Valjkast tankorepić, Haynardia cylindrica (VU)
Primorski ječam, Hordeum marinum (VU)
Primorska jurčica, Suaeda maritima (VU)
Sodna solnjača, Salsola soda (VU)
Perzijska djetelina, Trifolium resupinatum (VU)

(CR = kritično ugrožene, EN = ugrožene, VU = osjetljive)

Ptice i ostali živi svijet: priča o prilagodbi i ustrajnosti

Močvarna staništa - a solane se ubrajaju u njihov umjetni oblik - važna su za opstanak ugroženih i rijetkih vrsta, osobito ptica. Ovdje ih obitava preko 250 vrsta.

Sinergijskim djelovanjem sedimenata, saliniteta, oblika bazena i laguna te specifičnog biljnog svijeta koji raste u laguni i solanama - što uvjete života čini ekstremnima - stvoreno je stanište zanimljivog i raznolikog životinjskog svijeta prilagođenog ovim uvjetima.

Od ptica močvarica najpoznatije su: autohtona vlastelica, morski kulik, mala bijela čaplja i vodomar.

Park solana Nin prirodno je stanište raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Primjerice, u jako slanoj vodi živi riba obrvan, duljine 6 - 7 centimetara koja može živjeti u slanoj i slatkoj vodi. Račić slaništar je izvanredno prilagođen životu u iznimno slanoj vodi, ali i preživljavanju suše. Zanimljivo, njihova jajašca imaju opnu koja ih čuva od isušenja, tako da čak i nakon deset godina na suhom, čim dođu u vodu, iz njih se izlegnu račići. U borbi za opstanak, život pobjeđuje...

Za ljubitelje ptica i birdwatchere, ali i sve koji vole prirodu, ovo jedinstveno močvarno stanište ulazak je u jedan posve novi, osebujni svijet koji će ih iznenaditi svojim specifičnostima i zadiviti svojom osebujnom ljepotom. Čovjek se za nju brine pa su zaštita prirode i njezina očuvanost prioritet ovoga područja. Edukacijski programi, vodiči po staništima, uređenje poučnih staza i istraživanje flore i faune vodič su u taj svijet i vaš prozor u još jednu zanimljivu, poučnu i osebujnu ninsku priču.

Prepoznatljiv simbol Nina je crkva sv. Nikole koja se nalazi u polju Prahulje. Vrlo je važna za vladare iz hrvatske dinastije i za ninsku i hrvatsku povijest. U Ninu se, prema narodnoj, predaji krunilo sedam kraljeva, a svaki je okrunjeni vladar s pratnjom dojahao do crkve sv. Nikole i upravo tu se predstavio narodu s uvijek istim simboličnim ritualom - mačem bi s tog humka zasjekao na sve četiri strane svijeta.

Crkvica je izgrađena na zemljanom humku koji se uzdiže iznad prostranog polja i upravo na ovom mjestu možete doživjeti nezaboravne zalaske sunca. U humku se nalaze još neistraženi prapovijesni grobovi. Crkva je dugačka 5,90 m, široka 5,70 m, visoka 6 m (unutarnje mjere), dok su zidovi debljine 50 cm. Zbog opasnosti od Turaka na crkvicu se u 16. - 17. st. nadograđuje obrambeno krunište sa 8 zubaca koje je služilo kao izvidnica. Crkvica sv. Nikole je jedini sačuvani primjerak ranoromaničke arhitekture takvog oblika u Dalmaciji, a datira od kraja 11. i početka 12. st.

Župna crkva sv. Anselma, smještena u središtu Nina, za vrijeme hrvatskih narodnih vladara i kasnije, bila je ninska katedrala. Izgrađena je u 6. st., a obnovljena je u vrijeme kralja Zvonimira 1070. god. te je tijekom povijesti više puta stradavala, da bi današnji izgled dobila u 18. st. Na strani zvonika na crkvu se naslanja pobočna kapela sv. Marcele, zvane Gospa od Zečeva, iz 15. st. u kojoj se nalazi Gospin kip s božanskim djetetom na rukama. U kapeli se također nalazi renesansni rad, nadgrobna ploča ninskog biskupa Jurja Divnića. Kip je pred navalom Mlečana 1646. g. bio prenesen u Zadar i nakon deset godina opet je vraćen u pobočnu kapelu ninske crkve gdje se nalazi i danas. Majka Božja, koja se ovdje štuje kao Gospa od Zečeva, posebno se slavi u Ninu pa je njezina crkva glavno Gospino proštenište Zadarske nadbiskupije i danas.

Zvonik župne crkve sv. Anselma nalazi se zapadno od crkve, nekadašnje katedrale, kao samostalna građevina iz obrađenog kamena. Pred tridesetak godina na zvoniku su izvršeni veliki konzervatorski zahvati te su otkriveni njegovi originalni oblici. Smatra se da zvonik potječe iz 13. st., a pretpostavlja se da je rekonstruiran u 17. st.

Crkva Sv. Križa, prozvana najmanjom katedralom na svijetu, najvredniji je sačuvani spomenik starohrvatskog crkvenog graditeljstva i jedan od ninskih simbola. Položajem i ljepotom dominira prostorom na kojem se nalazi. Izgrađena je u 9. stoljeću, u razdoblju ranog kršćanstva. Ona je jedini sakralni objekt u Ninu koji je ostao netaknut od građenja do danas. Dugačka je 7,80 m, široka 7,60 m, visoka 8,20 m (unutarnje mjere) a debljina zidova je 57 cm. Izgrađena je na ostacima antičkih kuća čiji su ostaci i danas vidljivi. U doba hrvatskih vladara služila je kao dvorska kapela obližnjega kneževa dvora. Oko crkve je otkriveno mnogo srednjovjekovnih grobova.

Crkvica je zahvaljujući položaju prozora i kutu padanja svjetlosti, svojevrsni kalendar pa se po sunčevim zrakama može odrediti točan datum suncostaja (solsticija) i ravnodnevnice (ekvinocija), što je na prvi dan ljeta polazište održavanja zanimljive manifestacije Festivala sunca i svjetlosti.

Opčinjen njenom ljepotom, poznati engleski arhitekt Thomas Jackson, nazvao ju je najmanjom katedralom na svijetu.

Crkva sv. Ambroza iz 13.st. lijepa je jednobrodna crkva s romaničko-gotičkim karakteristikama. Nalazi se u blizini Gornjih gradskih vrata, na mjestu na kojem se nekada nalazio benediktinski samostan Sv. Ambroza čija se izvorna gradnja spominje još od godine 941. Današnji izgled crkva je dobila renoviranjem 1992. godine.

Prednja strana crkve pokazuje karakteristike romaničke gradnje s jednostavnim ulaznim portalom. Iznad portala nalazi se otvor u obliku križa, a iznad njega uzak romanički prozor.

Jednobrodni prostor bio je presvođen poluvaljkastim svodom od sedre, a s unutarnje strane je pojačana sa dva pojasa. Ostaci u temeljima svjedoče da je crkva imala polukružnu apsidu. Današnja pravokutna apsida, veličine 5 x 4 metra, izgrađena je kasnije. U 15. st. crkva sv. Ambroza je renovirana, a crkveni prostor proširen. Današnji je oblik dobila renoviranjem 1992. godine. Crkva se koristi za misna slavlja, a kako je izuzetno akustična, i za prigodne koncerte.

Krstionica kneza Višeslava, prvog hrvatskog kneza koji je vladao oko 800. godine, jedan je od najvažnijih spomenika crkvenog namještaja. Ta šesterostrana kamena posuda svjedoči o vremenu pokrštavanja Hrvata, a u nju su se prilikom pokrštavanja uranjali vjernici. Kopija se nalazi u Muzeju ninskih starina dok se original čuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Uz rub šesterostrane krstionice nalazi se natpis: „Ovaj izvor prima slabe, da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava u čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegove štićenike“. Na krstionicu je uklesan križ s pleternom ornamentikom koji sugerira simboliku uskrsnuća.

Biskup Grgur Ninski, jedan od najistaknutijih ninskih biskupa, posebno se zalagao za hrvatsko narodno pismo glagoljicu i staroslavenski jezik. Glagoljicom su pisani najstariji književno-povijesni spomenici ovoga kraja što je bio očit dokaz starodrevne kulture i svijesti o nacionalnom identitetu te rodoljublju. O tome je povjesničar Kerubin Šegvić 1925. godine napisao: "Među kulturne prednosti kojima se može podičiti hrvatski narod, spada i ta, što on imade svoje posebno narodno pismo. Svaki narod, kad je primao krštenje i ulazio u kršćansku zajednicu, dobivao je odmah na svojem jeziku prevedene svete knjige i svoje svećenstvo. Kad su se pokrstili i dali pismeno obećanje rimskom Papi da će mirovati sa pokrajnjim narodima, Hrvati su morali dobiti i dobili su svete liturgijske knjige, svoje narodne svećenike i svoga narodnoga biskupa ninskoga, kako ga nalazimo u 9. i 10. stoljeću. Glagoljica je pismo kojem su pisani naši najstariji književno-povijesni spomenici. Hrvati ponosno upiru prstom na ovaj spomenik, dokaz njihove starodrevne kulture i otporne snage. "

Glagoljski zapisi iz 20. st. u Ninu mogu se vidjeti na spomeniku knezu Branimiru i na pokrovu zdenca ispred crkve sv. Anselma.

Povijesna priča o Ninu priča je o blagostanju temeljenom na soli kao i na dugoj pomorskoj tradiciji te prepoznatljivim brodovima Condura Croatica.

Ovi su brodovi pronađeni na ulazu u ninsku luku 1966. godine, a izvađeni 1974. godine da bi u Zadru započela njihova desalinizacija, konzervacija i restauracija. Plovili su krajem 11. i početkom 12. stoljeća, a pretpostavlja se da je upravo njih spominjao car Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću kad je govorio o starohrvatskoj ratnoj mornarici. To je i razlog da su brodovi nazvani Condura Croatica.

Zanimljivo, to su najmanji, ali i najubojitiji ratni brodovi u svjetskoj povijesti kojih su Hrvati – saznaje se iz opisa bizantinskog cara Porfirogeneta – imali osamdesetak. Njihova je dužina 7-8 metara, uski su i građeni klasičnim načinom s rebrima i oplatom spojenom drvenim i željeznim čavlima. U slučaju povoljnog vjetra podizalo bi se četvrtasto jedro. Koristili su se kao brzi brodovi na vesla.

Ovi su brodovi napravljeni i vjerojatno su plovili u vrijeme hrvatskih narodnih vladara Krešimira IV. i Zvonimira. Povijesni zapisi govore da je u vrijeme kralja Krešimira IV. Hrvatska imala čak 20 tisuća veslača na kondurama. Neki izvori također govore da je kralj Tomislav samo u Ninu imao spremno 15.000 veslača na kondurama.

Pronađena Condura Croatica danas se nalazi u Muzeju ninskih starina u posebnom paviljonu, a jedna replika izložena je u moru pokraj Donjeg gradskog mosta. No, to nije sve – u istom se muzeju može vidjeti i kopija dijela broda Serilie Liburnice iz 1. stoljeća, istog onakvog kakvi su pronađeni u antičkoj luci staroga Nina u današnjem Zatonu.

No, da biste si predočili kako su izgledali povijesni brodovi, nije nužno ići u muzeje, za početak će biti dovoljno da pogledate na pučinu – plitkim ninskim morem plovi stotinjak drvenih brodova, remek-djela tradicijske brodogradnje, koji se nazivaju ninskim kaićem, plazuljom ili batelom. Vidjeti ih, pa i zaploviti u njima, bit će susret s tradicijom, ali i užitak u isto vrijeme. Prošlost i sadašnjost udružili su se u Ninu zbog vas…

Želite li u što kraćem vremenu upoznati važan dio povijesti Nina, savjetujemo obilazak Muzeja ninskih starina čiji je postav izložen u sedam zasebnih prostorija. Obuhvaćena su sva važnija povijesna razdoblja razvoja Nina, a svako od njih podijeljeno je u više tematskih cjelina te popraćeno bogatom arheološkom građom, tematskim i predmetnim legendama, rekonstrukcijama, maketama, fotografijama i tlorisima.

Najvredniji nalazi koji se čuvaju u Muzeju ninskih starina su dva originalna starohrvatska broda iz 11. st, poznata pod imenom Condura Croatica. Pored njih se nalazi replika dijela broda Serilia Liburnica iz 1. st., kopija krstionice kneza Višeslava, zatim mnogobrojni ostaci materijalne kulture iz prapovijesnoga, rimskog, starokršćanskog i starohrvatskog života Nina.

Bogatstvu ninske graditeljske i druge baštine treba zahvaliti da interes za arheološka iskapanja na ovom području datira iz davnina, čak iz 1777. godine kada se spominju prva manja arheološka iskapanja na ovom području. Njihov je vrhunac od kraja 19. st., a tijekom stoljeća broj je izložaka rastao te se mijenjalo mjesto njihova izlaganja, da bi novi stalni postav bio otvoren 1999. godine, a od 2005. godine dobio je novu koncepciju i organizaciju kao i današnji naziv.

Brojne su ninske crkve, one koje su postojale nekada i koje su sačuvane do danas, prava riznica vrijednih umjetničkih predmeta. Dio je njih pohranjen u ninskoj zbirci crkvene umjetnosti "Zlato i srebro grada Nina" koja se nalazi u uređenom prostoru nadograđenom uz župnu crkvu, nekadašnju katedralu. Ondje ćete imati prilike vidjeti predmete iz doba osnutka Ninske biskupije i ranije. U zbirci se također nalaze iznimno vrijedni relikvijari nebeskih zaštitnika sv. Anselma, sv. Ambroza i sv. Marcele s kraja 8. – 15. st. Ovdje se također čuvaju drvorezbarski radovi te zavjetni darovi poklonjeni Gospi od Zečeva. U Crkvenoj riznici "Zlato i srebro grada Nina" nalaze nalaze se: jedan Judin srebrnjak, prsten Pape Pia II. iz 15. st., Gospina slika ukazanja i drugi vrijedni predmeti.

Ono što je nekima zlato, Ninu je sol - prirodno bogatstvo, izvor egzistencije, ali i tradicija koja je odnedavno pretočena u jedinstvenu ustanovu i turističku atrakciju - Muzej soli. Želite li vidjeti kako se na tradicionalni način proizvodi sol, zanimaju li vas suveniri od soli ili biste htjeli kušati „cvijet soli“ kojeg mnogi zovu i „kavijarom soli“ – na pravom ste mjestu koje će vas odvesti u doista poseban svijet ninske solane, toliko drugačiji od svega što ste ikada vidjeli, doživjeli i kušali.

Muzejska priča o soli - koja institucionalni početak ima otvaranjem ninske Solane 1955. godine - počinje upoznavanjem s njezinim učincima na zdravlje kao i načinima eksploatacije te alata i opreme koji su se u tome koristili. Ovdje ćete također moći kupiti autohtoni hrvatski slani proizvod te degustirati znameniti „cvijet soli“ – francuski „Fleur de Sel“ koji je dokaz ekološke i tradicionalne proizvodnje, ali i točka na “i“ svakog vrhunskog jela. Obogaćen mineralima te sa brojnim zdravstvenim učincima, cvijet soli vrlo je cijenjen te dosiže cijenu nekoliko desetaka puta veću od obične soli.

Sve koji vole ukusna jela i slastice, sigurno će privući i suvenirska ponuda Muzeja soli sa proizvodima u kojima se ona koristi, kao što su čokolada i keksi različitih okusa koje jedinstvenima čini upravo primjena ninske cvijetne soli, doduše ograničene ponude zbog zahtjevne proizvodnje.

U samom središtu Nina, na položaju nekadašnjeg rimskog foruma, nalaze se ostaci monumentalnog rimskog hrama, najvećega na istočnoj obali Jadranskog mora. Oni datiraju iz druge polovice 1. stoljeća poslije Krista, iz vremena vladavine cara Vespazijana (69. - 79. godine nove ere). Njegovo se ime nalazi na natpisu uklesanom na frizu s pročelja hrama.

U tlocrtu hrama vidljiva su dva dijela podjednake veličine: svetište (cella) na zapadnoj strani i trijem ispred njega na istočnoj strani. Vanjski opseg građevine bio je 33 metra po dužini i 23,5 metara po širini.

Svetište je iznutra bilo podijeljeno na tri prostora, međusobno odijeljena s po dva stupa sa svake strane. U njega su vjerojatno bili postavljeni kipovi božanstava. U središnji prostor ulazilo se iz trijema, kroz portal od kojeg su se sačuvali ulomci nadvratnika i dovratnika. Ispred svetišta nalazi se prostrani trijem, koji je u pročelju s istočne strane imao šest stupova sa isklesanim žljebovima. Na podij hrama dolazilo se monumentalnim stubištem na pročelju, čiji se temelji još i danas naziru. Na hramu je podignut jedan korintski stup originalne visine 17 metara.

Kako se nekada živjelo? Čime su se stanovnici Nina bavili? Na ninskom području Banovac pronađeni su ostaci velike rimske vile Urbane, veličine 17 x 30 metara. Zajedno s njima „izronile“ su i nove spoznaje o urbanom životu ondašnje antičke Aenone. U prilog tome govore i otkrivene površine rijetko viđenog podnog mozaika s prikazima životinja te geometrijskih i vegetabilnih dekoracija, koji po tumačenju konzervatora i arheologa, potječu iz 2. st.

Ostaci nedvosmisleno govore: Nin je još od 9. st. prije nove ere bio jako pomorsko i trgovačko središte te važna luka na istočnoj obali Jadrana. Utemeljilo ga je ilirsko pleme Liburni pod imenom Aenona koje je imalo važnu trgovačku ulogu. Antička luka staroga Nina jedan je od najvećih i po nalazima najbogatijih lučkih prostora iz toga doba na istočnom Jadranu. Za vrijeme oseke, na rtu Kremenjača uz tamošnje turističko područje Zaton Holiday Resorta vidljivi su ostaci lukobrana i antičkih zidova iz 1. st. prije nove ere.

U gradu bogate povijesti i mnogih arheoloških nalazišta, neiscrpna je riznica ostavštine koja pripada povijesti ovoga kraja, ali i čovječanstva. Numizmatičarima – i ne samo njima – zanimljiv je Judin srebrnjak, jedan od 16 evidentiranih primjeraka u Europi. Znamenita su i ninska antička vrata i kameni mostovi. U stari je grad na otoku, naime, moguće doći jedino prolaskom preko jednog od dva mosta izgrađena u 16. st. ili kroz očuvana Donja i Gornja gradska vrata (16. - 18. st.). Put je to u istraživanje gradskih znamenitosti, mnogih vrijednih spomenika. Iz antičkog su vremena i ostaci najvećeg rimskog hrama na istočnoj obali Jadrana iz 1. st., mozaika iz 2. st. i ostaci stambenih jedinica iz rimskog doba oko crkve sv. Križa u središtu grada. Sljedeća su „poslastica“ za posjetitelje: ranokršćanska crkvica sv. Andrije u Zatonu, zatim u starogradskoj jezgri Nina u Branimirovoj ulici u zidove su ugrađeni dijelovi oltarne pregrade koji su rasuti ležali nakon potpunog uništenja Nina, usred Trga Kraljevac nalazi se originalna bunarska kruna iz 13. st. s grbom obitelji Šubića Bribirskih, na Višeslavovom trgu postavljen je dio korintskog stupa i nije slučajno tamo, već su ga postavili mještani, a upotrebljava se prigodom procesije na Blagdan Gospe od Zečeva. Naime prema tradiciji na njega se polaže Gospino cviće, a povrh cvijeća se postavi Gospin kip. Nakon blagoslova narod uzima cvijeće vjerujući da je čudotvorno. Korintski stup se stoga naziva Gospina stina ili Gospin stolac, a na povijesnom otočiću možete vidjeti i ostatke gradskih zidina. Ni to, naravno, nije sve – na prostoru staroga Nina prošlost i sadašnjost udruženi su u istu, svim gostima zanimljivu priču čija su svjedočanstva očigledna u knjigama i muzejima, ali i na ulicama kojima hodate i trgovima na kojima ste zastali.